KOMIK od A do ZE: STRIP IZLOŽBA

         

DATE: 12/05/2021

LABIN ART EXPRESS / GALERIJA LAMPARNA / LABIN / 22.5. – 5.6.2021.

KUSTOS: DAMIR STOJNIĆ / IZLOŽBA SADRŽI IZBOR FRIŠKIH STRIPOVA GL. UREDNICE IVANE ARMANINI &
STRIPOVE NAGRAĐENOG KOMIKAZE ALBUMA (23 AUTORA_ICA)

press: press: culturenet / labinska komuna / radio labin / 5portal / dkc lamparna / jutarnji list / glas istre / kulturistra / glas istre 2 / radio labin 2 / direktno.hr / vizkultura

IZJAVA KUSTOSA DAMIRA STOJNIĆA/ RADIO LABIN

Izjava komisije BD Angouleme Festivala povodom nagrade: HR / ENG / FR

PUNK STRIP KOJI TE PUKNE OD SMIJEHA/ AUTOR: DAMIR STOJNIĆ

Nekako mi se čini najprimjerenije tekst o Ivani Armanini započeti biografskom notom: rođena je u prošlom stoljeću u Zagrebu gdje je diplomirala slikarstvo na ALU. 2002. godine osniva “Komikaze”- mrežu za proizvodnju, promociju i distribuciju autorskog stripa, s fokusom na nezavisnu, underground scenu. Komikaze svake godine objavljuju tiskanu antologiju stripova koje kroz godinu prezentiraju u svojim webzin izdanjima. Pandemijske 2020-te godine Komikaze no.18 dobijaju prestižnu Grand Prix nagradu u europskoj Mecci stripa: Angoulemeu u Francuskoj, kao najbolje nezavisno strip izdanje.

Dok čitam opaske kritičara koji su prije mene pisali o Ivaninim stripovima, posvuda, kao iz grma bodljikave veprovine iskaču termini “ekspresivno”, “grubo”, “jebem-vam-mater emocija”, “drsko”, “ljutito”, pa do “dama je zasigurno luda” Bernard Holtrop-Willema iz poznatog i zaista hrabrog francuskog časopisa “Charlie Hebdo”. Ok, kada te tip iz skupine luđaka koji su svojom beskompromisnošću uspjeli isprovocirati bombaški napad na sebe od strane islamskih fundamentalista –  jer su se previše “radikalno” ismijavali na temu proroka Muhameda – proglasi ludom, onda je to zaista titula za zavist i sablazan. Što se mene tiče, nabrojani su epiteti krasili Ivanu i za studentskih dana, kada sam ju i upoznao, ali ne zato što je razbijala izloge i bila divlja. Dapače, meni je djelovala uvijek mirno, s vječno blaženim smješkom na licu, ali koji, uz neporeciv sastojak ironije, prozire sve. Više mi je djelovala kao bomba koja nikada ne eksplodira, pa baš zato odaje dojam o daleko većoj devastaciji od one za koju je tehnički sposobna. Takvi su mi i njeni stripovi. Eventualna “brutalnost” je zastupljena u tom ironijskom, nikad ciničkom, odmaku od svega. U tom procesu ne štedi niti samu sebe. Sva stvarnost, vrlo često i njena osobna, biva nemilosrdno svedena na grotesku i šalu, u raznim stupnjevima saliniteta. I nije taj postupak uvijek grub. Ponekad je njegova razornost očita upravo u nježnom rasteru kojim oblikuje radnju, i ako smo se dovoljno senzibilizirali u pravcu iščitavanja ambivalencije između simboličkog i realnog, onda razumijemo koliko je takvo tumačenje, u biti, točno. Kako to u svome tekstu “Šala ili fantazam ekonomskog kod Freuda” tumači Jean Baudrillard: “Šala, dosjetka ide brže, kraćim putem, kratkom vezom ka onom što želi reći i što u stvari kazuje-“oslobađa” značenja koja bez nje ne bi bila oslobođena, izuzev po cijenu značajnog svjesnog, intelektualnog napora-a upravo je ta elipsa psihičke distance izvor zadovoljstva”.

U likovno-formalnom smislu više primjećujem utjecaje slikara, i to u rasponu od Paul Kleea, Jean Dubufetta, pa do Philip Gustona, nego što mogu detektirati eventualne utjecaje nekih starijih strip autora. Ok, možda ima čisto diskurzivne bliskosti s Robert Crumbom, Art Spiegelmanom ili Gary Panterom, ali organizacija sadržaja njenih tabli definitivno puno više duguje nekim općim principima komponiranja slike nego slaganja table stripa. Zapravo, njene table su tako organizirane da se mogu iščitavati u oba pravca:  i kao stripovi koji imaju svoju radnju, ali i kao cjelovite slike. Tu je i ta kratka forma od jedne table u obliku kvadrata, kao fraktalnog odraza etalona stripovskog okvira kadra, ili točnije: scene. Kao u punk pjesmama: tri akorda, tri minute, “fuck you all” i kraj.
Da kažemo filozofski: iz minimuma označitelja izvlači se maksimum značenja, ponekad i proturječnih. No, ne mogu na ovom mjestu izbjeći progovaranje o “skraćenim formama”, gdje bih smjestio i umjetnost performansa, i njihovu transakciju u “energetski račun s prizvukom kapitala jedne ekonomije štednje”.

Kapitalizam, kao načelo upravljanja resursima, djalektički pogonjen i gramzivošću i štednjom (u smislu stalne tndencije ekonomiziranja reprezentativne forme), izravno se postavlja protiv svakog kontinuiteta svijesti, svim silama radeći na skraćivanju fluksa misli, sužavanju percepcije i recepcije, putem konzumerističkih strategija koje nemilice oslobađa na sebi podređene. Strategijama udobnosti i usmjeravanja želje prema sve većem komforu, izravno je usmjeren protiv naše budnosti, kako kolektivne tako i individualne. Poznata je činjenica da se naša sposobnost za koncentriranu pažnju progresivno smanjuje. Ali, skraćene se forme međusobno jako razlikuju po brzini i semantičkoj dubini redukcije kojom zadobijaju konačnu formu. U Ivaninim stripovima se samo radi o tome da je označitelj ironijskim odmakom oslobođen težine označenog, rezervirajući si tako, kao u zen koanima, vječito prazno mjesto. A prazno mjesto uvijek priziva da ga se zauzme, da se na njega sjedne, ne bi li ti već u idućem trenu dalo vritnjak u guzicu, taman kad pomisliš na osvojeno prijestolje. Općenito je tako u životu, a Ivanini stripovi tako vjerno preslikavaju upravo taj proces. I možda ćete zato ponekad imati osjećaj da se njeni stripovi izravno obraćaju vama, i na neki vas način pomalo sprdaju. Ako im se u tome pridružite, učinak može biti terapijski blagotvoran.

Izjava komisije Nagrade Alternativnog izdanja Angouleme, 2020.:
“Uređivanje strip izdanja više sliči na maraton nego na kratkoprugaški šprint. To je rad uredničkog istraživanja i eksperimentiranja. KOMIKAZE su jedan od najboljih primjera za to, s glavnom urednicom Ivanom Armanini koja dosljedno, oštrim umjetničkim radarom, bira sadržaj svakog broja. Komikaze album godišnjom periodikom nudi vrlo oštar izbor radova, djelomično poznatih i potpuno nepoznatih imena sa svjetske alternativne scene strip originala. Komikaze su dugogodišnji i redoviti sudionik Alternativne nagrade Angoulême (od 2004.!) i komisija je 2020. nagradila dosljednost i fokus na autorima te otkrićima cijelih generacija iz istočne Europe, scene koja je puno plodnija nego što bi to itko mogao i pomisliti.” / FR / ENG 

https://komikaze.hr/comics-award-angouleme/